Nakon što sam vam se kratkom crticom predstavila, sigurno imate upitnik nad glavom. Otkud sad reformer studio, u koji dio priče ga smjestiti?

Priča o ovom studiju je malo drugačija priča. Priča kojom rijetko započinje jedan studio za vježbu. Posebna priča. A započinje u mojoj šesnaestoj godini, kada sam na jednom treningu preponskog jahanja zadobila težu ozljedu kralješnice, koja je, unatoč svim tretmanima i liječenjima kod najvrsnijih stručnjaka diljem države, ostala nezaliječena i godinama je progredirala na sve gore, uz naravno konstantne i sve jače bolove. Već sa šesnaest godina prognoza je bila loša i uvjetovan mi je prestanak bavljenja jahačkim sportom, što ja nikako nisam mogla niti željela prihvatiti pa sam nastavila intenzivno trenirati i natjecati se, međutim, u svoj sam život već tada, pa sve do danas, uvela obaveznu svakodnevnu vježbu koja je tako postala dio mene i jedan od najvažnijih stavki mog života.

Tijekom života vježbala sam u nebrojeno mnogo studija i teretana, isprobala sam sve moguće načine i tehnike vježbi od kojih su mi neke škodile i pogoršavale stanje kralješnice, a neke su me, kako bih to slikovito opisala „vraćale iz mrtvih“. Tijekom tih tridesetak godina koliko moji bolovi postoje, spoznala sam na vlastitoj koži blagodati ciljanih, pravilno izvođenih vježbi kojima sam ojačavala posturu tijela, kako bih oko svoje bolesne kralješnice stvorila čvrsti oklop, koji mi je omogućavao da se, unatoč dijagnozi, i dalje aktivno bavim sportom koje mi je predstavljao životnu potrebu.

Od svih modaliteta vježbanja koje sam kroz život prakticirala, pilates sprava reformer je moj apsolutni favorit jer objedinjuje sve ono najbolje što razne tehnike vježbanja nude.

To je priča o vježbi, sretna i pozitivna priča koja je svjetlo na kraju tunela. I išlo bi to tako, išlo bi još dugo tako…

No međutim, kao i u svakoj priči postoji i ona druga, loša strana, koja na vagu stavlja još teži uteg i u konačnici radi prevagu. U mojoj lijepoj priči, punoj optimizma, truda i rada na sebi, za tu prevagu prema lošemu zaslužan je sjedilački posao.

Sjedenje, sjedenje. I opet sjedenje. Sjedenje svaki dan 8 sati, mjesecima, godinama, čak desetljećima. Pauza za šetnju pola sata nije dovoljna ni da se otkočiš, a već moraš nazad na još sjedenja. Malo po malo, sve to postaje puno i previše, o jakim bolovima i narušenoj kvaliteti života da niti ne pričam. Zadnjih godina osjećala sam se kao Limeni iz Čarobnjaka iz Oza, smisao dana se sveo na iščekivanje poslijepodnevne vježbe. To je bilo moje ulje, nakon svoje doze vježbe bih se otkočila i onaj sitni ostatak dana bih mogla relativno normalno funkcionirati. Ali sutra, ah to sutra… opet sve ponovo.

 Vjerojatno da je mnogima od vas ovo što pričam, nažalost više nego poznato.  I da priča ne bude dulja od ove već predugačke, situacija s kralješnicom me dovela pred zid, „ili-ili“ smjerokaz. Jedna je opcija, s kojom su se kao nužnom složili najbolji neurokirurzi, vrlo ozbiljna i nažalost neizvjesna operacija ugradnje šipki, šarafa i implatanta koja ne nudi obećavajući dugoročni boljitak, ili s druge strane potpuna promjena životnog stila, zaokret za 180 stupnjeva, bez dugotrajnog sjedenja i uz svakodnevno pametno vježbanje koje time postaje  i ostaje primarni životni postulat.

Odluka nije bila laka, i nije donesena preko noći. Ali bila je logična, jasna i sazrela je prirodno, na istim temeljima na kojima se odvijala moja cjeloživotna borba s bolnom kralješnicom.

S obzirom da sam cijeli život u sportu i da kroz život, upravo zbog problema s leđima ( a posljedično i ramenima, kukovima) kontinuirano i ustrajno vježbam, odlučila sam preokrenuti i presložiti svoje prioritete te se u potpunosti fokusirati na zdravlje, pri čemu sam naravno morala i ostaviti dotadašnji posao te osmisliti svoju novu priču. Kako sam većinu života svoj zdravstveni problem održavala vježbom, osobito na rehabilitacijskim mašinama – reformerima, kao prirodno i logično rješenje je stvorena ideja, a potom i odluka o pokretanju posla na kojem ću moći, između ostalog, na pravi način iskoristiti svoje znanje i iskustvo te podučavati vježbama ljude koji mahom, u sve većem broju imaju razna bolna stanja uzrokovane bolešću današnjice – dugogodišnjim manjkom kretanja zbog statičkog (sjedilačkog ili stojećeg) posla.

Kad je odluka konačno sjela na svoje mjesto, prirodni slijed je bila edukacija u Učilištu "Magistra" gdje sam stekla zvanje instruktora pilatesa i yoge, a potom sam se posebno educirala za reformer trenera.

I tako nastaje mali reformer studio.

 Mali, ali s puno duše i pozitivne energije.

Studio u kojem težimo biti zdravi, relaksirani, sretni. Zadovoljni u svome tijelu, u svojim mislima i u svom srcu. Naravno da želimo biti i lijepi, jer sve je navedeno neraskidivo povezano.

A zašto? Odgovor na to pitanje leži u samom imenu studija.

To divno ime je životna zona u kojoj želimo biti.

Više o tome naći ćete u povijesti reformera.